Bušenje i kopanje bunara u BiH

Aluvij

Međuzrnska (aluvijalna) izdan

Najpovoljniji teren u BiH za bunar.

Voda se ovdje nalazi u šljunku i pijesku koje su rijeke nanosile hiljadama godina. Takva izdan se zove međuzrnska: voda popunjava prostor između zrna i kreće se ravnomjerno kroz cijeli sloj. Za bušenje je to najbolji mogući scenarij.

Zato što je vodonosni sloj rasprostranjen, a ne u izoliranim kanalima, bušotina gotovo uvijek pogodi vodu. Dubine su male, bušenje je brzo, koristi se rotaciona metoda s isplakom, a cijena po metru je najniža u zemlji.

Ograničenje nije količina nego kvalitet. Plitke aluvijalne izdani su izložene onome što se događa na površini. To su poljoprivreda, septičke jame i stočarstvo. Zato su ispravno izveden tampon i analiza vode ovdje važniji nego bilo gdje drugdje.

Krš

Karstno-pukotinska izdan

Voda ima, ali putuje kanalima. Ne ravnomjerno.

U kršu voda ne stoji u sloju nego teče kroz pukotine i kanale koje je milionima godina razgrađivala u vapnencu. To znači da dvije bušotine udaljene dvadeset metara mogu dati potpuno različit rezultat: jedna prazna, druga s izdašnošću kakvu aluvij nikad ne daje.

Bušenje ide sporije i skuplje. Koristi se pneumatski udarni čekić (DTH), jer rotacija s isplakom u zbijenom vapnencu ne napreduje. Dubine su veće. Sto metara je ovdje uobičajeno, a strojevi na ovom tržištu idu i preko tri stotine.

Kvalitet karstne vode je prirodno najbolji u BiH, jer je filtrirana kroz stijenu i hladna cijele godine. Ista ta otvorenost kanala je i njena slabost: zagađenje s površine putuje brzo i daleko, bez prirodnog prečišćavanja koje pijesak pruža.

Zbog svega toga u kršu se ne buši napamet. Prethodni pregled terena, podaci o okolnim bušotinama i pozicija u odnosu na poznate pravce oticanja odlučuju hoće li posao uspjeti.

Fliš i lapor

Slabo vodopropusne naslage (fliš, lapor, glina)

Najzahtjevniji teren. Ovdje se najviše ljudi razočara.

Fliš je izmjena pješčara, lapora i glinaca. To je stijena koja vodu slabo propušta i slabo predaje. Nema pravog vodonosnog sloja kakav ima Posavina. Ima pukotinskih zona koje daju ograničenu količinu, ponekad samo u dijelu godine.

Praktična posljedica: buši se dublje za manje vode, a cijena po metru je viša jer se ulazi u stijenu. Bušotina koja u Semberiji staje na dvadeset metara ovdje često ide na šezdeset ili više.

To ne znači da bunar nema smisla. Za domaćinstvo, zalijevanje vrta i pomoćne potrebe često je sasvim dovoljan. Ali obećavati veliku izdašnost na ovakvom terenu je neozbiljno, i to je razlika između izvođača koji hoće posao i izvođača koji hoće zadovoljnog kupca.

Naš pristup je jednostavan: na ovakvom terenu vam to kažemo unaprijed, prije nego bilo ko izađe na parcelu.

Mješovit teren

Riječna terasa u brdskom okruženju

Dvije mogućnosti u istoj bušotini.

Ovo su doline i terase rijeka usječene u brdovito zaleđe. U samoj dolini ispod površine leži šljunak riječne terase. Plitak je, izdašan i jeftin za doseći. Nekoliko stotina metara dalje, na padini, tog sloja više nema i buši se u stijenu.

Zbog toga je ovdje lokacija parcele važnija nego bilo gdje. Razlika između bušotine u dolini i bušotine na koti iznad nje zna biti trostruka u dubini i dvostruka u cijeni.

Ako terasa ne da dovoljno vode, ide se dublje u pukotinsku zonu ispod nje. Ta druga izdan je slabija ali stabilnija i manje osjetljiva na sušu i na površinsko zagađenje.

Prva stvar koju pitamo na ovakvom terenu je gdje tačno stoji kuća u odnosu na rijeku i koliko je duboko išao najbliži postojeći bunar.